Voljela bih kreirati Put.
Put kojim ćemo ići - ti s desne, ja s lijeve strane.
Voljela bih kreirati Put, nas Put. Da se nekad naše staze susretnu.
U nekoj ljetnoj večeri u nepoznatom gradu gdje bismo mogli biti mi.
Negdje u nekoj dalekoj snježnoj planini gdje bismo se stisnuli jedno do drugoga grijući se tijelima na nekoj klupi u domu.
Kad bi barem jednom zalutali na nekom putu i našli se slučajno u jednoj točki, bismo li se prepoznali?
Bi li htio prihvatiti moje tijelo načeto umorom i bespomoćnoscu, bi li prigrlio moje strahove i oslobodio svu moju nježnost?
Ili bi okrenuo glavu na drugu stranu i nastavio dalje svojoj zvijezdi Sjevernjaci?
Ponekad poželim moliti da te Gospodin stavi na neki moj put samo da te mogu dotaknuti, da znam da si stvaran i da postojiš.
Ponekad sanjam kako si tu, s druge strane moga kreveta.
Kako me grlis svojim čvrstim zagrljajem i utiskujes mi poljupce u sneno lice.
I tako se krug godine zatvara, Put ide dalje…. Staza se približava stazi…
