Dolomiti. Prvi susret. Vrhovi koji na suncu postaju još ljepši.
Plave staze posvuda. Ljepota spuštanja, škripanje snijega i osmijeh koji od bjeline postaje još ljepši.
Lice se crveni, pogled se razbistrava, osmijeh se širi. Glas me prene iz razmišljanja.
Nestajem u očima koje se cakle, u riječima koje odabireš za mene.
Gledaš me, gledam te, sve znamo.
Tvoja ruka nježno dodiruje moje lice. Ono se topi i nestaje.
Želim nestati u osvjetljenoj planini, u zagraljaju, u toplini pogleda.
Želim gledati zalaske sunca na vrhu Dolomita i spuštati se u sigurnim rukama.
Zapamtit ću ove plave staze. Plave staze u kojima sam tražila tvoj zalutali pogled.
U kojima sam željela zapamtiti osjećaj privrženosti, ljubavi koja se nije izgubila u snjegovima života... nego kao lavina baca me i čuva...
Nema komentara:
Objavi komentar