ČEKAJ ME...

 Čekaj me, i ja ću sigurno doći.

U noći kao ova.

U magli kao ova koja već najavljuje zimu.

Doći ću u vrijeme snjegova i magli, vrijeme bespolice i kratkoga dana. 

Doći ću u vrijeme oblačnih nakupina da ti osvijetlim dan. I vrijeme magle da ti pokažem put kući.

Doći ću da čujem o čemu huču noćni vjetrovi u tvome mjestu, da saznam koliko je ptica na granama krošnji oko tvoje kuće.

Doći ću da ti poželim dobro jutro i da ti nježno kažem: Laku noć.

Doći ću ako me poželiš. Ako budeš tražio moju prisutnost i ako budeš želio iskreno srce.

Doći ću kada se rijeka bude tiho šuljala moru u zagrljaj, doći ću kada zvuk tišine prekrije ravnicu.

Hoćeš li čuti moj glas? Hoćeš li naći mjesta za mene? Ili ćeš u noći poput ove grliti nekoga drugoga i šaptati stihove koje sam mislila da čuvaš samo za mene?

Zavrtjet će se dan pa noć pa opet dan, padat će kiše i doći će sunce, izmjenjivat će se oblaci praćeni kišom i dani okupani suncem. I vrijeme će ići u krug i survat će se život gore i dolje, lijevo i desno. 

I tražit ću te u noćima poput ove u magli koja se razlila oko mene, u danu ću sustizati sjenu misleći da si ti, gledat ću u mobitel ne bi li jednom zazvonio i čekat ću zvuk poruke da me smiri. 

I možda će sve to doći, možda ćeš i ti doći... ili nećeš, ne znam... 

A, ako jednom dođeš, čekaj me, ja ću sigurno doći. Možda ću kasniti, ali ću doći jer ja nikad ne prekršim dano obećanje.