Zašto pisati? Zašto pišem?


Mislim, mislim, al' nikako da smislim... U glavi se svađa gomila ljudi, nalaze razloge, traže krivce, prosuđuju, opraštaju, smišljaju kamo ići, reagiraju, smiju se, ljubazni su, lažno su ljubazni, piju kavu, čude se, iznevjereni su, poljuljani su im ideali, rade, rade, crnče, proizvode... A ja, teško verbaliziram... još uvijek, unatoč godinama, teško...
I zato pišem! Lakše se nosim sa svim tim navedenim i nenavedenim...

petak, 16. veljače 2024.

Bijeli papir

 Ispunjenje života je zapravo veliki cilj. Nekome je to posao, drugome dijete, trećemu partner, četvrtome dobra knjiga, petome dobar izlazak, šestome putovanja na neosvojena mjesta. Lokalne gospođe svakome od navedenih pronađu „falingu“ kao da vlastite uopće nemaju. Njihov je popunjen do kraja, kao i šalica kave koju svaki dan ispijaju više puta. Dezinformacijama napunjeni lokalni baje jednako kao i gospođe šire ih dalje. Doduše, oni ne piju kavu, oni potegnu koju žestoku i onda se jezik razmaše u svim smjerovima. Čudi me kako jedna moja prijateljica ne uspijeva ponekad odmaknuti sebe ili se od tih neispunjujućih priča nego kreće prema samoispunjavajućem proročanstvu. To me više rastužuje, nego što me ljuti…

Nema komentara:

Objavi komentar