Zašto pisati? Zašto pišem?


Mislim, mislim, al' nikako da smislim... U glavi se svađa gomila ljudi, nalaze razloge, traže krivce, prosuđuju, opraštaju, smišljaju kamo ići, reagiraju, smiju se, ljubazni su, lažno su ljubazni, piju kavu, čude se, iznevjereni su, poljuljani su im ideali, rade, rade, crnče, proizvode... A ja, teško verbaliziram... još uvijek, unatoč godinama, teško...
I zato pišem! Lakše se nosim sa svim tim navedenim i nenavedenim...

subota, 17. veljače 2024.

Gospođa

 Čovjek se rodi kao tabula rasa. I onda usvaja, uči, napreduje, misli, zaključuje, osjeća. I zapaža kako neka tamo gospođa koja je danas izašla iz crkve s mise u 7:00 imala tako namršteno lice da ne bi čovjek rekao kako je baš maloprije bila na svetoj misi. Čini se da je i zadnji put kada ju je vidjela izgledala upravo identično. I zapaža kako su ljudski odnosi krhki i kako najviše ne voli ići u velike kupnje. Razmišlja je li to zbog osjećaja grižnje savjesti jer svaki put kupi barem pet stvari koje joj ne trebaju ili zato što vidi što drugi ljudi kupuju i razmišlja kako izgleda njihov ručak ili frižider. Prečesto se srce stisne. A onda danas na izlazu iz vrtića susretne mladu ženu kratke plave kose… 

Nema komentara:

Objavi komentar