Čovjek se rodi kao tabula rasa. I onda usvaja, uči, napreduje, misli, zaključuje, osjeća. I zapaža kako neka tamo gospođa koja je danas izašla iz crkve s mise u 7:00 imala tako namršteno lice da ne bi čovjek rekao kako je baš maloprije bila na svetoj misi. Čini se da je i zadnji put kada ju je vidjela izgledala upravo identično. I zapaža kako su ljudski odnosi krhki i kako najviše ne voli ići u velike kupnje. Razmišlja je li to zbog osjećaja grižnje savjesti jer svaki put kupi barem pet stvari koje joj ne trebaju ili zato što vidi što drugi ljudi kupuju i razmišlja kako izgleda njihov ručak ili frižider. Prečesto se srce stisne. A onda danas na izlazu iz vrtića susretne mladu ženu kratke plave kose…
Nema komentara:
Objavi komentar