Često si u mojim mislima.
Dolaziš i odlaziš.
I bojim se.
Nekad se jako bojim da ćeš otići.
Nekad se probudim i pitam se je li san ili java.
Želim zadržati miris. Želim zadržati osjećaj da si bio blizu.
Želim zadržati zagrljaj.
To čvrsto ispreplitanje ruku koje vole.
Ruku koje predaju nježnost, toplinu i ljubav.
I utiskuju se u tijelo koje je načeto godinama i težinom zimskoga popodneva.
Čežnja se vraća, ona me vrti, ona se skriva i traži svoj put...
Samo se pitam hoće li ikada naći?
Nema komentara:
Objavi komentar