Odzvanja kao jeka duše.
Kao ogledalo srca.
U njoj se skuplja ono nečujno i ono jedva čujno.
Rasteže se i okupira. Savija tijelo, grči, rezonira, oslobađa.
Oslobađa ono skupljeno, ono raspršeno, ono uvijeno i ono sakriveno.
Zatvara i otvara, prelama i govori.
Možda vrijeme nije i nikad neće biti.
A možda vrijeme jest, i već ti prolazi.
Nema komentara:
Objavi komentar