Magla je prekrila dolinu. Samo se naziru obrisi Dilja i crkvenoga toranja. Vrane u svojim jatima slažu jutarnju pjesmu. Počinje došašće, najljepše vrijeme u godini. I vraća je u sjećanje na neka ranija došašće i Božiće u Pleternici. Zapravo, svaki je njezin Božić u Pleternici, ali posebno su lijepi oni bijeli i snijegom okićeni Božići. Sunce se diže iz svoga kruga i zrakama lagano dodiruje ravnicu. Kao da je miluje od svih rana i kao da svojom snagom pojačava njezinu ljepotu. A ta ljepota opija prolaznika, ratara, stočara, vinogradara, voćara, opija onoga i koji jest, ali i onoga koji još nije opijen njome. Zlatni se listovi gube u vjetru, riječi se gube u zujanju. Samo tihi glas orgulja naviješta da je danas nedjelja. Dan za odmor. Dan Gospodnji. Dan svečani. Prva nedjelja došašća. Sveti Andrija. U Pleternici. Previše simbolike za svakoga, a osobito onoga tko traga za simbolima, riječju i ljubavi koju otapa sunčana zraka koja se probija kroz žaluzine za koje ona nikada neće shvatiti zašto su uvijek zatvorene. I vjeruje da posložen život dolazi iz vjere, pouzdanja i čvrstih vrijednosti. Sve drugo klimavoga je postolja i lako se ruši. Gleda to već godinama, a sada kao da je sve jasnije. Ali čak ni ta spoznaja ne može pokvariti ovo jutro u njezinoj Slavoniji. Ljubav je to. Na prvi i vjerojatno posljednji pogled.
Nema komentara:
Objavi komentar