Čistoća i pravilnost pahuljice snijega gotovo da očaravaju.
Tako je bilo i danas.
Rano buđenje. Nije bilo ni 5. Brzinsko tuširanje i pokret. Cijelim putem poznate mi autoceste padao je snijeg, sve gušći i gušći. I sve je bilo bijelo, grane drveća klonule su od težine mokroga snijega. Priroda je napokon dobila bijelu haljinu.
Pod svjetlima izgledale su još svečanije, kao pokloni koji dotiču i nestaju.
Dotiču i nestaju.
Ali ja ne želim da nestanu, želim zadržati njihovu nježnost i blagost, želim da me preplavi njihova jednostavnost, mekoća i krhkost.
U njima se presijava moja unutrašnjost, u njih se upisuju naše čežnje da ih odnesu daleko u planinu, u daleku planinu nekome tko će razumjeti nježnost i finoću, njihovu zanesenost prostorom u koji dolaze i njihovo nestajanje koje je jednako kao i njihov silazak - tiho, nečujno i svečano.
Nema komentara:
Objavi komentar