Razočaranje

 Kad prijeđeš 40. sve je nekako puno jasnije, prioriteti su postavljeni, pomiču se, ali su jasniji. Znaš što hoćeš, a što nećeš. Znaš gdje ti se ide, a gdje ne. I postupaš tako. Meni je to osobito bilo novo otkriće. U prošlosti sam teško sricala NE kao odgovor, pa poneki NE koji se pojavi u mojim odgovorima proteklih godina i mene nekada iznenadi.

I mislila sam kako sam sada već sigurna s prijateljstvima. Znam tko su mi prijatelji, znam tko su mi neprijatelji, znam se čuvati i jednih i drugih. Uvijek se otvaraju neki novi prostori, ali ja zapravo znam gdje pripadam i kamo idem.

Sve do ovih dana.

Ovih dana sam baš doživjela jedan emocionalni prijateljski lom. Zapravo se lom dogodio samo u meni, ne i u osobama koje su tom mom lomu "kumovale". Već neko vrijeme vidim kako s nekim svojim radnim kolegicama ne sviram u iste diple. Opterećuju me njihove slutnje očaja, njihovo traženje mana svakome, njihovo grupiranje radi grupiranja bez temelja, neke lažne poruke iskrenosti i ljubaznosti, njihovo dramatiziranje oko svega, njihovo problematiziranje i odbacivanje. 

Neki dan sam to osjetila kao snažnu tjeskobu, a zbilja mislim da nisam osoba od tjeskobe.

Osjećala sam se izdano i prevareno. I možda da je tu stalo, ja bih prešla mutnu rijeku i išla dalje, ali osjećam kako se to umnaža i kako me jako opterećuje.

I nekako u toj nakupini emocija u kojoj shvaćam kako su igru već pripremile, kako su uloge već podijelile, kako je nastup već počeo, a ja naivno vjerujem da sam dio njihova klana, da dijelimo misli, ideje pa čak i pokoji privatni dio.

Predstava se zahuhtala, glasovi se dižu, svima se j... sve po spisku, piše se u grupi 150 poruka u sat vremena. 

A ja ostajem u svome miru.

Jer znam...

postoje ljudi koji me vole zbog onoga što jesam.

postoje ljudi koji me prihvaćaju sa svim mojim manama.

postoje ljudi kojima sam važna već jako puno godina.

postoje ljudi koji će me nazvati samo da ih umirim. I uspjet ćemo.

postoje ljudi koji će mi poslati poruku samo da mi uljepšaju dan. I cijenit ću ih.

postoje ljudi s kojima mogu o svojim dubinama. I znam da to nitko neće znati.

postoje ljudi s kojima mogu zapjevati kad je veselo, a postoje i oni koji će sa mnom zaplesati na samo nama znanu staru pjesmu, možda čak i Crvene jabuke. 

Postoje i oni ljudi čiji mi pogled i zagrljaj puno znače jer znam da su čvršći od svih okova ovoga svijeta.

I takvi ljudi nosit će me kroz oluje i nedaće.

I neće dati da se slomim kada su mi krila vezana. 

I znam da svaka patnja donosi smisao i mir. Ali samo onda kada je čovjek prihvati.