Subota u došašću. Uvijek drag dan. U posljednjih desetak i više godina poneka subota u došašću rezervirana je za studente u Petrinji. Njih nekako baš volim. Uvije nasmijane, zainteresirane, motivirane. Uvijek ih barem 10 pita da piše završni rad kod mene. Baš se nekako poklapamo. Tako i ove godine. Sveta Lucija u Petrinji, za jutranji početak. Pa jedan poziv za kavu s meni najdržaim prijateljicama. Nakon kave, rođendan, dječji. I na kraju dana koncert klape Intrade. Večer balada, za jednu dušu pravo bogatstvo i melem. Ljubav prema Dalmaciji, rodnome kraju. Hrvatskoj, povijesti, svojemu, ljubav kao univerzalna vrijednost i smisao svega. To su teme koje prožimaju ove pjesme. Sve mi je to blisko. More nadahnjuje. More umiruje. More uzima i more daje. S južne strane. Onda samo prebacim film na istok. Ravnica odmara. Ravnica tješi, ravnica me zove. To je isto, samo je perspektiva drugačija. To je ljepota pjesme, ljepota stiha, ljepota riječi koju prati glazba.
Jugo i bura tvoji lancuni.
Kamen ti vešta.
A grožđe botuni.
....
Gori treća svijeća. Najavljuje advent u svoj njegovoj punini. Bliži se blagdan djetinjstva, topline i ljubavi.
Ljubav koja dolazi. Ljubav koja nosi i ljubav kojoj ništa nije teško.
Nisam ja te sriće
Mene je život nasuka na stine
i sve nevere diga je na me
samo se tuga u šake stisne
kad ka i vitar projdeš uza me
Zadrhtim cili ka galeb na buri
al’ ne dam da me potopi plima
i kad zaboli ja idem dalje
koliko vire u meni ima
Ref.
Još jednom da mi je ljubit te
al’ nisam ja, nisam te sriće
da tvoje usne me liče
nisan ja, nisan te sriće
Ti moj si grij, prosvitli me
pokora moja more je
još jednom da mi je ljubit te
nisan ja, nisan te sriće
Ref.
A nisan ja, nisan te sriće
nisan ja, nisan te sriće
Nema komentara:
Objavi komentar