Daljine

 Gusta magla prekrila je grad. Gotovo da se ne vidi zgrada preko puta. Nekakva sumaglica i u mojoj je glavi. Nekakav spoj svega - onoga tjelesnoga, onoga duhovnoga i onoga emocionalnoga. Miješa se, struji, izlazi, ulazi, vodi me, potiče me, diže me, spušta me. A, tako je malo potrebno. Tako je malo potrebno za jedan osmijeh, za treptaj oka i za brži otkucaj srca.

Tako je malo potrebno da budemo sretni, onako sretni istinski, da ta sreća struji kroz tijelo, preljeva se na sve ono što radimo, na sve odnose, sve ljude, i na one koje rado vidimo, i na one s kojima pijemo najgorče kave, ali i na one koji nas zbilja čine sretnima.

I jedna lijepa riječ, jedna sintagma "Volio bih te vidjeti" donosi toplinu koja može grijati cijeloga prosinca. Možda će ponekad zima pokazati zube, ali ta će se rečenica izvući iz najdaljega kutka mozga, upalit će lampicu i srce će opet u skladu s najboljim metronomom ići dalje. 

Ono je nemirno, ono je tugaljivo, sanjivo, puno i prazno istovremeno. 

U meni se budi ona koja je dugo spavala.

Ona koja je u sebi znala svoju vrijednost, ali koju su svakodnevno uvjeravali kako je treba propitati.

Možda nam ponekad treba ogledalo, neko ogledalo u koje ćemo se pogledati i koje će nam reći da smo vrijedni, vrijedni ljubavi, vrijedni pažnje, vrijedni nečijih riječi.

I to me diže, to da sam nekome barem malo važna. Možda ja to samo sebi iz ogledala čitam... Nema veze je li to istina ili laž jer ipak se ne može prevariti jednu 44-godišnjakinju. Zna ona i kad ne govori. Zna ona i kad boli. Pa s boli se već naučila živjeti - boli odlaženja, boli vraćanja, boli odsijecanja, boli poniženja, ali još je teže naučiti se nositi s ljepotom ljubavi i života jer kad je lijepo, onda se pitaš - do kada će tako biti, je li to samo privremeno, što će biti... i kad ljudi doznaju, onda nekako krene biti nelijepo.

Zato, ljepota ostaje skrivena u srcu, ljepota trenutka, ljepota riječi, dubina pogleda i dodir tako kratak, a tako važan. 

Jednom, možda, jednom, sigurno, jednom... ako Bog da... daljine će postati blizine, a život tek trenutak u vječnosti u kojemu sve dobiva svoj smisao.