Ja sam ti, ti si ja

 Pogled. Dubina očiju. Nestajanje.

Držim se na površini. Plivam, ali tonem.

Tonem u pogledu i u mislima.

Otimam se trenutku.

Riječi izlaze, ne kontroliram ih.

Smijem li se prepustiti?

Osluškujem. 

Strah ulazi u pore moga bića.

Strah od gubitka. Tijelo ga je zapamtilo.

I čeka krivi pokušaj, krivi čin, krivi pravac.

Tijelo se želi približiti, ali je ukočeno.

Strah se unatoč toplini proširio u pore kože.

Pamtim riječi. Možda ne sve.

Ali nestajem u dubini pogleda. 

Nestajem u težini koja se iz njega pruža.

Nepodnošljiva lakoća postojanja.

Vrijeme je tu za nas.

Trebam jednu čašicu više da se ova ukočenost otpusti.

Trebam zagrljaj da znam da je sve u redu.

Trebam jedan skriveni pogled više, jedan ukradeni dodir.

Ipak, toplina ovih sati grije me i sada. I vraća, i sjeća i čuva od naleta vjetrova koji pušu, zimski, neosjetljivi na naše krhkosti i životne preokupacije...

Preklapanja. Privrženost. Istost. Ti si ja, a ja sam na trenutak ti.