Rijeke i težina

 Težina se ponekad skuplja u riječima.

Ponekad u ustima koja se kupe kao da uzmete malo limunovog soka. Težina se ponekad skuplja u leđima. I gura prema naprijed, grbi, savija prema podu i pokazuje ti kako je narušena tvoja stabilnost.

Težina života, težina postojanja, težina dnevnih nemira i težina onoga što iza nas ostaje. 

Zato ponekad poželim bestežinski dar.

Poželim ne nositi tone vrećica i paketa, tone putnih torbi na relaciji Zagreb Pleternica, pune, prazne, prazne, pune.

Poželim ponekad pustiti svu svoju težinu u vodu, vodu koja te drži koliko god težak bio i gura te prema gore. Poželim često sve predati vodi koja teče i odnosi, vodi koja čisti poput Mrežnice kojom sam zaplivala jedne davne godine prvi put na raftingu, a onda drugi put skočivši u njezino zelenilo na Slapiću. Oduvijek volim rijeke. Ponekad se pitam otkuda ljubav prema rijekama. Tako su moćne, tako su zagonetne. Osobito su mi drage ove iz jadranskoga sliva. Tako zelene, tako bistre, tako čiste, tako snažne. Ne znaš koja se više uvukla pod kožu. Zrmanja i njezini Muškovića slapovi, njezine okuke oko Obrovca i bijeli Velebit iznad nje ili moja Krka koju već poznajem gotovo kao svoj džep. Jednako volim i Roški slap i Visovac i Skradinski buk i vožnju kanjonom Čikole. Volim njezinu zelenu boju, patke i goleti. Volim sveti otočić. I sve zakutke koje ona svojim tokom prolazi. Cetina me podsjeća na mladost i ljetovanja s mojim curama. Naše kupanje u Cetini i promatranje njezina utoka u more podno Biokova koje se snažno razdvojilo da primi ljepotu Cetine.

A Neretva. To je moja stara ljubav. Kada sam upoznala Jablaničko jezero i njegovu plavetnost zavoljela sam je još više. Ta najhladnija rijeka utječe i istječe iz Jablaničkog jezera, a kod Mostora čini bajkoviti tok prolazeći ispod Staroga mosta i dijeleći grad na dvije kulture, dva pogleda na svijet i dva uvijek različita moda. A tek njezin sprud i delta koja napaja tisuće mandarina da bi se potom skotrljala u plavetnilo Jadrana.

Šetnja rijekama završava jednom koja nije zelena, nije ni plava, ali je moćna i čijim ću tokom zaploviti jednom jer je poseban. Pa neka nas zaustavi Đerdap. Dunav. Plovdiv. Crno more.